Ljudska prava smatraju se jednim od najvećih dostignuća današnjice, ali su, isto tako, predmet žestokih kritika. Rad se bavi kritičkom analizom šest kritika ljudskih prava: realističkom, utilitrističkom, marksističkom, kulturno-relativističkom ili partikularističkom, feminističkom i post-kolonijalnom. Neutemeljenost kritika obrazložena je i jasno argumentovana pozivanjem kako na uspostavljene norme o ljudskim pravima, tako i logiku. Kritike ljudskih prava analizirane su primenom deskriptivne analize, analize sadržaja i komparativno-istorijskog metoda, čime su opisane karakteristike i manjkavosti pomenutog sistema. Na osnovu ovih rezultata izvedeni su relevantni zaključci o značaju sistema ljudskih prava. Zaključeno je da kritike ljudskih prava nisu utemeljene, kao i da ne odražavaju pravo stanje stvari. Takođe, njima promiče da ljudska prava nisu panacea svih ljudskih nedaća, već način i pokušaj da se ona minimizuju.
Podaci o (ne)osuđivanosti
23/03/2024
